Kada napetost zamijeni bliskost: zašto nas privlači osoba uz koju nema mira
Snažna privlačnost prema osobi uz koju se ne možemo opustiti često nastaje iz neizvjesnosti, a ne iz bliskosti. Tijelo teško razlikuje uzbuđenje od anksioznosti, pa nemir lako protumačimo kao „hemiju“.
Postoji vrsta privlačnosti koja zaokupi cijelu pažnju: stalno mislimo na jednu osobu, provjeravamo telefon, iznova čitamo poruke i pokušavamo dokučiti šta joj se vrti po glavi. Opustiti se ne možemo, a upravo zbog toga imamo utisak da je osjećaj izuzetno snažan. Intenzitet, međutim, nije isto što i bliskost.
Kada ne znamo na čemu smo s nekim, mozak dobija mnogo manje sigurnosti nego što mu je potrebno, pa počinje sam tražiti odgovore. Jedan topao pogled tada postaje dokaz da između nas ipak nešto postoji, jedna hladna poruka pokreće sumnju, a svaki naredni susret nosi ogromnu emocionalnu težinu. Tako neizvjesnost može proizvesti osjećaj koji podsjeća na veliku zaljubljenost, iako se dvoje ljudi zapravo još nisu dovoljno ni upoznali.
Tijelo ne razlikuje uvijek uzbuđenje od nemira
Ubrzan rad srca, nervoza, iščekivanje i stalna usmjerenost na drugu osobu mogu se doživjeti kao „hemija“. Zato neko može reći: „Nikada me niko nije ovako pomerio“, a da u isto vrijeme ne može normalno spavati jer ne zna hoće li mu se ta osoba javiti. Fizička uzbuđenost jeste dio privlačnosti, ali sama po sebi ne govori da je odnos dobar za nas. Ponekad smo najviše zaokupljeni upravo onim što nam ne pruža dovoljno sigurnosti, a što smo uznemireniji, to nam osoba može djelovati važnijom.
Nepredvidiva pažnja i olakšanje koje liči na strast
Posebno jaka može biti privlačnost prema osobi čija je pažnja nepredvidiva. Jednog dana je nježna i zainteresovana, drugog udaljena; čas imamo osjećaj da smo joj veoma važni, a onda se počinjemo pitati jesmo li sve umislili. Takva dinamika nas može navesti da još upornije tražimo potvrdu. Kada je konačno dobijemo, osjećamo ogromno olakšanje i taj trenutak djeluje kao nešto spektakularno. Ali olakšanje nije isto što i ljubav. Ako nam je potrebno da neko prvo izazove našu nesigurnost pa je zatim umiri, lako počnemo miješati emocionalni rolerkoster sa strašću.
Mirno ne znači dosadno
Zdrava privlačnost ne mora biti dosadna samo zato što je mirna. Velika je razlika između osobe koja nam nije zanimljiva i osobe pored koje se ne moramo stalno pitati jesmo li dovoljno dobri, dovoljno zanimljivi ili dovoljno poželjni. Kada znamo da smo prihvaćeni, nervni sistem dobija prostor da se smiri, pa drugu osobu možemo vidjeti realnije. Nema potrebe da analiziramo svaku poruku, tražimo skrivena značenja i dokazujemo vlastitu vrijednost. Privlačnost može postojati i uz sigurnost, a mnogima upravo sigurnost prvi put omogući da otkriju koliko intimnost može biti duboka kada nema stalnog straha od gubitka.
Zato je, umjesto pomisli „nikada me niko nije ovako privlačio“, korisnije postaviti drugo pitanje: kako se osjećam kada sam pored te osobe? Ako je odgovor uzbuđeno, ali stalno napeto; sretno, ali opsjednuto time kada će se javiti; zaljubljeno, ali nesigurno u vlastitu vrijednost, možda ne treba odmah zaključiti da je riječ o sudbinskoj hemiji. Ponekad nas ne privlači samo osoba, nego i potraga za njenom potvrdom. Prava bliskost ne mora proizvoditi stalnu neizvjesnost da bi bila uzbudljiva, a možda je najzreliji oblik ljubavi onaj u kojem srce i dalje ubrza, ali se ne moramo istovremeno pitati hoće li nas neko sutra izabrati.
