Kamen koji je podupirao štalu u Češkoj pokazao se kao kalup za koplja star 3.000 godina

Vlasnik imanja J. Tomanec iz moravskog sjela Morkůvky u Češkoj nije ni slutio šta mu stoji ispod stare štale. Kada je 2007. godine kopao po svom posjedu, naišao je na komad kamena koji je decenijama služio kao običan oslonac zgrade. Tek kasnije se ispostavilo da je u pitanju polovina kalupa u kojem su se u kasnom bronzanom dobu lijevali vrhovi kopalja.

Predmet, dug do 227 milimetara i težak oko kilogram, napravljen je od riolitnog tufa – vulkanske stijene. Sada se nalazi u Moravskom muzeju, čiji su stručnjaci učestvovali i u njegovom proučavanju.

Rendgen otkrio tragove dugog rada

Studija češkog tima izašla je sredinom 2025. godine u časopisu Archeologické rozhledy. Da bi utvrdili od čega se kamen tačno sastoji i kakva mu je struktura, istraživači su ga podvrgli rendgenskoj fluorescenciji (XRF) i rendgenskoj difrakciji (XRD).

Površina prepuna pukotina i prekrivena staklastom, mjehurastom šljakom govori da kalup nije bio ukras, nego alat koji je radio punom parom. Prema procjeni autora, u njemu su prije otprilike 3.000 do 3.300 godina metalurzi kulture polja sa žarama izlijevali vrhove kopalja s uzdužnim rebrima i tuljkom za nasađivanje na drveno koplje.

Takav kalup bio je samo jedan element šireg sistema lijevanja, koji je služio i za strijele, sjekire ili dlijeta – sve predmete s tuljkom. Cjelina se sastojala od dvije kamene polovine, spojene bakrenom žicom i napunjene kalajnom bronzom, te metalne ili glinene jezgre koja je u odlivku ostavljala šupljinu za nasad.

Daleko od kuće

Za Moravsku je ovo pravi raritet: do sada su, kako navode istraživači, pouzdano potvrđena samo još dva ovakva kalupa. Sasvim drugačija slika je u Karpatskom bazenu, gdje je ista tehnologija – od Mađarske do Transilvanije – bila znatno raširenija.

Tragovi vode upravo tamo. Riolitni tuf iz kojeg je kalup isklesan najvjerovatnije potiče iz okoline planina Bükk u sjevernoj Mađarskoj, gdje je nastao vulkanskom aktivnošću prije oko 20 miliona godina, u miocenu. Od istog tipa stijene sazdane su i čuvene „vilinske kule“ u Kapadokiji u Turskoj.

Pošto kamen nije domaćeg porijekla, nalaz postaje svjedok drevnih trgovačkih i kulturnih veza koje su povezivale Karpate s češkim prostorom. Istraživači ga opisuju kao još jedan pouzdan dokaz da su sirovine za kamene kalupe putovale desetine, pa i stotine kilometara – jednako kao i stotine kilograma bakrenih ingota koje su sličnim dugim rutama stizale iz evropskih rudarskih središta.

Pritom, smatraju autori, u Moravsku vjerovatno nije stigao komad sirovog tufa, nego gotov kalup. Na to ukazuje činjenica da su ovakva koplja u Moravskoj rijetka, dok ih na karpatskom području ima u obilju. Za tadašnjeg kovača to je bio rijedak i vrijedan posjed – tuf dobro trpi visoke temperature, pa je iz jednog kalupa mogao izlaziti niz odlivaka.

Tako je kamen koji je u bronzanom dobu bio dragocjen alat kasnije završio kao podupirač štale, 2007. slučajno ponovo izašao na svjetlo dana, a gotovo dvije decenije poslije konačno dobio i naučnu pažnju kakvu zaslužuje.