Mačke mijauče kako bi nas potakle da im riješimo problem, pokazalo je istraživanje

Istraživanje brazilskih naučnika dalo je potvrdu nečemu što vlasnici mačaka odavno slute – mjaukanje nije samo izraz raspoloženja, već poruka upućena čovjeku, s prilično jasnom namjerom.

Eksperiment sa poslasticom u kutiji

Tim za ponašanje životinja sa Univerziteta u São Paulu, predvođen Nailom Fukimoto, regrutovao je 38 domaćih mačaka čiji su vlasnici prijavili da često mijauču kada je u pitanju hrana. Svaka mačka dobila je zadatak koji sama nije mogla riješiti: omiljena poslastica smještena je u malu plastičnu kutiju s rupama. Mačke su mogle namirisati hranu, ali nisu mogle doći do nje.

Istraživači su zatim minutu posmatrali ponašanje svake mačke u dva uslova – kada je čovjek bio prisutan i obraćao pažnju te kada je mačka bila sama u prostoriji. Razlika je bila uočljiva: uz prisutnog čovjeka mačke su izdale ukupno 86 mjaukanja, dok su u samoći proizvele svega 20. Statistička analiza pokazala je da je vjerovatnoća mjaukanja bila više od 16 puta veća kada se čovjek nalazio u prostoriji. „Ovi rezultati su u skladu s time da mjaukanje ima komunikativnu ulogu u interakciji mačka–čovjek", napisali su istraživači u studiji objavljenoj u časopisu Animal Behaviour.

Mačke ciljaju publiku

Naučnici su zabilježili i kako se mačke ponašaju dok mijauču – često su pogled usmjeravale prema čovjeku, a ponekad naizmjenično prema čovjeku i kutiji s hranom, što je ličilo na apel da se nešto poduzme. Kada čovjeka nije bilo, mačke su više vremena provodile stojeći mirno i gledajući u vrata, što ukazuje da su prilagođavale ponašanje zavisno od toga ko im može pomoći.

„Upućenost većine zabilježenih mjaukanja određenom primaocu pokazuje da mačke nisu samo vokalizirale u prazno, već su ciljale određenu publiku", napisali su istraživači u studiji objavljenoj u časopisu Animal Behaviour.

Ograničenja istraživanja

Autori napominju da rezultati nužno ne znače da mačke svjesno shvataju da ljudi mogu riješiti njihov problem, niti da je svako mjaukanje namjerni zahtjev. Studija je bila relativno mala, a u nju su namjerno uključene mačke koje su već poznate kao glasne oko hrane, pa se rezultati možda ne odnose jednako na mačke koje tiho podnose svoje nevolje. Buduća istraživanja mogla bi uključiti analizu samih zvukova mjaukanja u različitim situacijama, kako bi se utvrdilo koriste li mačke različite vokalizacije za različite zahtjeve.

Naučnicima je odavno poznato da mačke često i glasno mijauču u prisustvu ljudi, ali relativno rijetko u društvu vlastite vrste, dok divlje mačke mijauču znatno rjeđe od domaćih – što ukazuje da je ovo ponašanje povezano upravo sa životom uz ljude.