Roboti koji prave picu redom propadaju, a restorani ostaju s neupotrebljivim mašinama

Dvije mašine koje su u restoranu Moto Pizza u Seattleu trebale samostalno praviti pice danas stoje nepomično. Dozirač tijesta, moduli za sos i sir, pa i uređaj koji posipa pepperoni, prestali su biti upotrebljivi u maju, kada je njihov dobavljač, kompanija Picnic, naglo obustavila poslovanje.

Tehnička podrška nestala je istog trenutka, kazao je za BBC Lee Kindell, osnivač i izvršni direktor Moto Pizze. Ostao je s uređajima nalik ormarima, vrijednim 160.000 dolara (118.000 funti), i s pitanjem je li kupovina robota za picu uopšte imala smisla. „Ne znam da li želim ponovo ulaziti u partnerstvo zbog neuspjeha“, rekao je.

Niz kompanija koje su došle i otišle

Picnic nije usamljen slučaj. Posao s robotima za pripremu pice ispraćen je nizom neuspjeha: ugasile su se i kompanije Zume, zatim Pazzi, koja je pice sastavljala robotskim rukama, te Basil Street, koja je nudila automate za picu.

Iako brza hrana na prvi pogled djeluje kao idealno područje za automatizaciju, u praksi se pokazalo znatno teže nego što se očekivalo. Uz to, uvođenje robota u pizzerije moglo bi ukloniti početničke poslove u ugostiteljstvu.

„Nismo još vidjeli da su se priče o uspjehu ostvarile onako kako su neki mislili da hoće“, priznaje Sara Senatore, viša analitičarka za restorane u Bank of America, banci koja ima finansijske interese u više lanaca pizzerija, među kojima su Papa Johns i Domino's. Prema njenom objašnjenju, roboti za pripremu hrane znaju biti nespretni i ponekad spuste sastojke na pogrešno mjesto, dok su ljudi u izradi pice vrlo efikasni.

Vlastita mašina inspirisana 3D štampačima

Kindell, međutim, nije odustao od ideje. Zagovornik je potpune automatizacije i želi da kupac dođe do neke vrste kioska, unese narudžbu i dobije svježe pečenu picu. Nekada je sve tijesto mijesio ručno, sve dok ga povreda tetive lakta nije natjerala da razmisli o mašinama.

Sada radi na vlastitoj verziji robota za picu. Detalje ne otkriva, ali navodi da će uređaj praviti pice u četvrtastoj tepsiji i da je inspirisan načinom na koji rade 3D štampači. Ako sve bude išlo po planu, potpuno funkcionalnu verziju mogao bi imati do ljeta 2027. godine, iako sam priznaje da nema iskustva u robotici. Smatra da su i propale kompanije ostavile korisne podatke i pomak u razvoju tehnologije, te da je samo pitanje vremena kada će neko uspjeti.

Šta se dešava s radnicima

Kindell tvrdi da ni potpuno autonomni roboti neće ugroziti radna mjesta. Picnicove mašine ranije je koristio u T-Mobile Parku, stadionu bejzbol tima Seattle Mariners. Za takav pogon inače mu je trebalo desetak ljudi, a s robotima je taj broj pao na dvoje. Preostalih osam radnika, kaže, ostalo je zaposleno na poslovima gdje su komunicirali s kupcima i reklamirali picu po stadionu. „Imali smo mnogo više ljudi koji su mogli dijeliti picu“, rekao je. „Bilo je mnogo brže.“

Za dio inženjera koji rade na ovoj tehnologiji glavni motiv je brzina. Kanadska kompanija Appetronix prošle je godine na aerodromu John Glenn Columbus International u Ohiju postavila robotsku jedinicu za picu koja radi 24 sata dnevno, za lanac Donatos. Kompanija razvija i novije verzije tehnologije za koje tvrdi da će pice sastavljati vrlo brzo, a cilj je, kako navodi suosnivač kompanije, da iz takvih mašina pica izlazi svake minute.