Natalie Imbruglia otvoreno o perimenopauzi i novom albumu „Algorithm“

Natalie Imbruglia objavljuje svoj sedmi studijski album pod nazivom „Algorithm“, i to za vlastitu izdavačku kuću Landgirl Music. Riječ je o plesno intoniranoj ploči nastaloj pod uticajem grupe Talking Heads i Grace Jones, čiji blistav zvuk, kako pjevačica objašnjava, prekriva tekstove o vrlo složenim emotivnim stanjima.

Australska pjevačica kaže da joj je za pisanje muzike potrebno stalno kretanje. Melodije, tvrdi, hvata dok hoda ukrug, pa joj problem predstavljaju mali studiji: ako dođe raditi s nekim novim, a prostorija je veličine kutije za cipele, pita se kako će uopšte praviti svoje krugove. Koliko je krugova napravila tokom rada na „Algorithmu“, ni sama ne zna, ali kaže da ih je bilo mnogo.

Pjesma o periodu kada se sve raspalo

U pjesmi „Who Dimmed The Lights“ 51-godišnja pjevačica govori o tome kako se njeno mentalno zdravlje raspadalo tokom perimenopauze. „Bilo je zaista teško“, kazala je za BBC.

Perimenopauza, objašnjava, nije samo pitanje hormona nego i uma. Prema njenim riječima, mozgu je estrogen potreban da bi funkcionisao, pa kada nivoi variraju, to utiče i na prostornu orijentaciju. Rekla je da nikada nije ušla u toliko dovrataka i da je moždana magla bila prilično neugodna.

Imbruglia navodi da je perimenopauza pogoršala i njen ADHD, koji joj je dijagnosticiran u srednjim godinama. Među simptomima su bili i pojačana anksioznost te ljutnja. Primjećivala je, kaže, izraz na licima drugih ljudi koji kao da je pitao šta se s njom dešava, a sve je bilo povezano sa sposobnošću obrade informacija i kraćim fitiljem.

Trema na turneji i pjesma nastala iz razgovora

Pjevačica kaže da se s tremom nosi cijeli život, ali da je anksioznost tokom perimenopauze bila dodatno pojačana. Na turneji je, navodi, doživljavala „stvarno strašnu“ anksioznost. Postala je osjetljiva na zvuk, pa joj se činilo da na nju viče i onaj ko govori normalnim tonom, teško je obrađivala pitanja i, kako sama opisuje, ponašala se nervozno i čudno.

Za svoj tim, priznaje, njeno ponašanje je bilo noćna mora. Kao primjer navodi da bi na pitanje želi li običnu ili gaziranu vodu odgovorila da je to pitanje i da trenutno ne može odgovarati na pitanja.

Dan nakon jednog koncerta rekla je svojim koautorima Davidu Sneddonu i Anu Pillaiju da misli kako će morati napustiti posao jer ne može podnijeti način na koji se prema ljudima ophodi prije nastupa. Njih dvojica su je, kaže, smirila i pomogla joj da svoju reakciju „bori se ili bježi“ smjesti u kontekst. Shvatila je da je ponašanje pokušavala zaustaviti snagom volje, umjesto da sebi prizna kako je nervoza pred nastupom pred velikim brojem ljudi sasvim prirodna. Iz tog nenajavljenog terapeutskog razgovora nastala je nova pjesma „Upside Down“.

Poruka o perimenopauzi i sjećanje na majku

Imbruglia je izrazila frustraciju time što perimenopauza nije šire shvaćena, navodeći da mnoge žene budu odbijene kod svog ljekara opšte prakse kada zatraže hormonsku nadomjesnu terapiju.

Prisjetila se i vlastite porodice. Njena majka, kaže, nikada s njom nije razgovarala o tome, ali gledajući unazad zna da je i ona imala vrlo tešku perimenopauzu i da je njena anksioznost bila izuzetno visoka. Danas prema majci ima mnogo više razumijevanja, jer je ona imala četvero djece, a pjevačica ima jedno.

Od pjevanja komšijama do „Neighboursa“

Kao dijete u Sydneyju bila je privučena nastupima. Kosu je posvjetljivala limunovim sokom i komšijama priređivala koncerte obrada Whitney Houston. Ubrzo je počela snimati reklame za Coca-Colu i Twisties, a Božiće je provodila pjevajući božićne pjesme u tržnim centrima.

„Ali kad napuniš 15 ili 16, i zainteresuješ se za dečke, pomisliš – to je stvarno blesavo, ne želim to više raditi“, kroz smijeh je kazala. U tim godinama, priča, iskradala se iz kuće i spavala u nečijem autu na plaži, dok je nisu uhvatili.

Slavu je stekla ulogom Beth Brennan u australskoj sapunici „Neighbours“.