Slučaj iz Zagreba otvorio pitanje postupanja prema psihijatrijskim pacijentima u FBiH

Smrt 32-godišnjeg pacijenta u zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici „Sveti Ivan“, za koju se sumnjiči četvorica medicinskih tehničara, pokrenula je širu raspravu o tome dokle smije ići postupanje zdravstvenog osoblja prema osobama s duševnim smetnjama. Osumnjičenima je, kako prenose hrvatski mediji, određen istražni zatvor, a istražiteljima su na raspolaganju i snimci kamera iz sobe u kojoj je pacijent boravio. Protiv tehničara se vodi postupak zbog sumnje na teško ubistvo.

Šta propisuju zakoni u FBiH

Kada je riječ o Federaciji BiH, ovo pitanje regulisano je Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Paralelno s njim, Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata svakome ko se liječi osigurava dostojanstvo, privatnost, zaštitu povjerljivih podataka i odgovarajuću zdravstvenu zaštitu. Poštovanje propisanih procedura dobija na težini upravo u slučajevima gdje bi pacijent, zbog stanja u kojem se nalazi, mogao ugroziti sebe ili ljude oko sebe.

Sarajevska Psihijatrijska bolnica KS Jagomir pacijentima je na svojoj službenoj stranici ponudila vodič kroz prava i obaveze koje imaju dok su smješteni u ustanovi. Iz tog dokumenta proizlazi da pacijent, koliko mu to psihičko stanje dozvoljava, mora znati zašto i s kojim ciljem se liječi, te da ima pravo pristati na medicinske zahvate. Istovremeno, vodič ostavlja prostor i za smještaj bez pristanka — prisilnu hospitalizaciju — no isključivo pod uslovima koje precizira zakon. Prije takvog koraka obavezna je hitna procjena zdravstvenog stanja i stepena rizika, a ako situacija to nalaže, u postupak se uključuje i policija.

Agresivnost pacijenta nije izgovor

Činjenica da se pacijent ponaša agresivno ne daje zdravstvenim radnicima nikakvo ovlaštenje da nasilno postupaju prema njemu. To za „Avaz“ potvrđuje i specijalista neuropsihijatar dr. Momir Šmitran, uz napomenu da prisilna hospitalizacija nije nešto što se određuje po volji osoblja — do nje dolazi tek nakon procjene da osoba ugrožava sebe ili okolinu.

„Ako je riječ o takozvanoj prisilnoj hospitalizaciji, to se radi uz policijsku pratnju i procjenu da je neko opasan po okolinu ili sebe. To, naravno, nikako ne opravdava nasilje prema takvom pacijentu“, kazao je Šmitran. Za konkretne pojedinosti o samom postupku i načinu rada u pojedinim slučajevima, poručio je, najbolje je pitati psihijatrijsku bolnicu ili kliniku koja je za to nadležna.