Svaki četvrti pacijent s depresijom mož pati od poremećaja unutrašnjeg sata, pokazuje studija

Depresija nije jednolična bolest, a naučnici sa Univerziteta u Sydney u Australiji sada su prepoznali podtip koji se kod otprilike svakog četvrtog pacijenta veže uz poremećaj cirkadijalnog ritma, odnosno unutrašnjeg sata tijela. Rezultati su objavljeni u časopisu British Journal of Psychiatry, a istraživanje su vodili psihijatri Jacob Crouse i Ian Hickie.

Šta je cirkadijalna depresija

Većina dostupnih tretmana za depresiju pretpostavlja da anksioznost leži u osnovi poremećaja. No kod 30 posto mladih s atipičnom depresijom to nije slučaj — pa se, pita se Hickie, ako anksioznost nije u osnovi, šta je onda pokreće? „Ono čime se već neko vrijeme bavimo jeste neurobiologija moždanih regulatora cirkadijalnog sistema", kaže on.

Cirkadijalni sistemi u organizmu usklađeni su s 24-satnim ciklusom dana i noći, a glavni signal koji ih reguliše jeste svjetlost. Kako objašnjava Hickie, koordinacija tih unutrašnjih satova utiče na raspoloženje, metabolizam, koncentraciju i ciklus spavanja. „Kad je to poremećeno, osjećate se kao da stalno imate jet lag. Umorni ste, iscrpljeni, dobijate na težini, loše spavate, ne možete se koncentrisati i mijenja vam se ponašanje", opisuje on.

Istraživači su podtip definirali sa šest kriterijuma: simptomi se mijenjaju s godišnjim dobima zbog dužine dana, sredina spavanja kasni u odnosu na ostatak populacije, postoji tzv. socijalni jet lag, dakle razlika od nekoliko sati u sredini spavanja između radnih i neradnih dana, osobe imaju večernji hronotip, spavaju duže od prosječne osobe kad im se ukaže prilika te se ujutro izrazito umorne.

Podaci iz velike studije

Analiza je obuhvatila 11.380 učesnika australske genetske studije depresije. Kod otprilike četvrtine ispitanika utvrđen je ovaj podtip. Postojalo je preklapanje s atipičnom depresijom, no oko 1.400 slučajeva ispunjavalo je kriterijume atipične depresije, ali ne i cirkadijalnog podtipa, što upućuje na to da se radi o različitim oblicima bolesti.

Pacijenti s cirkadijalnim podtipom počeli su ranije u životu iskusiti depresiju i prijavili su teže kliničke simptome poput manije, psihoze i suicidnosti. Češće su dobijali na težini tokom depresivnih epizoda, imali su veći genetski rizik za neurorazvojne poremećaje poput ADHD-a te za upalne i kardiovaskularne probleme. Uz to, standardni antidepressivi su kod njih rijetko djelovali i češće su izazivali nuspojave.

Kakvo liječenje dolazi u obzir

„Budući da je cirkadijalna depresija povezana s unutrašnjim satom tijela, tretmani usmjereni na cirkadijalni ritam, poput terapije svjetlom i melatonina, mogu biti mnogo relevantniji, a kliničari bi ih trebali primjenjivati mnogo ranije kod osoba s ovom slikom bolesti", istakao je Crouse. Prva autorica studije Emiliana Tonini dodaje da razumijevanje različitih podtipova depresije omogućava raniji pristup tretmanima koji će pojedincu biti najučinkovitiji.

Crouse poziva sve kojima antidepressivi ne pomažu da se posavjetuju s liječnikom o svojim individualnim okolnostima.