Zaleđeno vrijeme: U ovom gradiću u Americi i danas vade led iz jezerca pilama, kao prije 200 godina

Dok većina ljudi led danas dobija pritiskom na polugu hladnjaka, stanovnici malog gradića South Bristol u američkoj državi Maine i dalje vade led iz zaleđenog jezerca na način kakav je bio uobičajen prije dva stoljeća. Riječ je o Thompson Ice Houseu, objektu pored jezerca Thompson Pond, gdje se svake zime okuplja praktično cijeli grad da bi testerama i krampovima rezao velike blokove leda i slagao ih u drvenu ledenicu koja liči na malu klasičnu šupu.

Tradicija je počela 1826. godine, kada su iz Thompson Pond izrezani prvi blokovi leda. Žetva leda iz ovog jezera snabdijevala je ribare, prodavnice prehrane i kućne ledene ormariće. stoljeća industrija leda u Maineu bila je vrijednija od industrije drvne građe, kako je ispričao Ken Lincoln, stanovnik koji je s ledenicom povezan još od djetinjstva.

Poput starih željezničkih magnata poput Vanderbiltovih, i led je stvorio svoje barone. Jedan od njih bio je Charles W. Morse, koji se obogatio kladeći se na trgovinu ledom — imao je gotovo monopol na tržište leda u New Yorku i izvozio je led iz Bostona sve do Kalkute. Zvali su ga „Kraljem leda". No, to nije potrajalo: kako objašnjava Lincoln, upravo su hladnjaci „ubili" industriju leda.

Lincoln je kao dječak od osam ili devet godina dolazio na jezero s ocem, koji je radio na vađenju leda, a kasnije je, kako kaže, napredovao do „časti" da radi u samoj ledenici. Za njega je očuvanje ove tradicije lično pitanje: ako ona nestane kada pomru svi koji su je živjeli, postojiće samo u knjigama ili snimkama. Zato, objašnjava, treba dovoditi mlade da je nastave.

Historija čuvanja leda, međutim, ide mnogo dalje u prošlost. Još Aleksandar Veliki 300. godine prije nove ere čuvao je led u jamama kako bi ga imao tokom cijele godine, na klinopisnim tablicama postoji zapis o ledenici u drevnoj Mezopotamiji, a u Rimu trećeg stoljeća snijeg se prodavao u radnjama na tržnicama. Led i snijeg uvozili su se iz hladnijih planinskih krajeva i slagali u jame ili posebne zgrade obložene slojevima slame ili piljevine — jednostavna metoda koja je, iznenađujuće, led održavala smrznutim gotovo cijele godine.

Thompson Ice House zvanično je zatvoren 1985. godine, ali su stanovnici South Bristola već 1987. shvatili da posjeduju nešto posebno — komad historije svog grada — pa su se zainteresirali za očuvanje starog procesa žetve leda. Otada Ken Lincoln svakog februara vodi tim na jezero Thompson Pond da reže i slaže led.

Thompson Ice House, nazvan po porodici koja ga je izvorno posjedovala, jedna je od posljednjih mjesta na svijetu gdje se ovaj davni zanat i dalje izvodi svake zime — i gdje se čitav grad, u kojem živi oko 900 stanovnika, od djece do odraslih, na nekoliko sati vraća u vrijeme prije električnih hladnjaka.