Ženke gatalinki teže biraju partnera kada im je ponuđeno previše opcija

Ženke Copeove sive gatalinke (Cope's gray treefrog) teže se odlučuju za partnera kada ih istovremeno doziva veći broj mužjaka — ali ne zato što ih zbunjuje buka, nego zato što previše opcija preopterećuje njihovu sposobnost odlučivanja. Do tog zaključka došao je tim istraživača čiji su rezultati objavljeni u augustu u časopisu iScience.

Claire Hemingway, kognitivna ekologinja s Univerziteta Tennessee u Knoxvilleu i istraživačica Smithsonian instituta za tropska istraživanja, pojašnjava pozadinu studije jednostavnom analogijom: zamislite da ste u prepunom baru gdje jedva čujete ikoga — ili da listajte aplikaciju za upoznavanje s toliko profila da ne znate koga odabrati. Upravo su tu razliku htjeli ispitati.

Eksperiment u laboratoriju

Za potrebe studije, tim je sakupio 60 ženki iz bara u istočnom Tennesseeju i testirao ih u kontrolisanim uslovima zvučne komore. Ženke ove vrste poznate su po sklonosti ka mužjacima čiji su pozivi duži, pa su istraživači osmislili test u kojem je jedan duži poziv bio „ciljni", a ostali kraći su služili kao alternative.

Što je izbor bio jednostavniji, ženke su se snalazile bolje — pri samo dva ponuđena poziva, gotovo četiri od pet ženki odabrale su poželjnijeg mužjaka. No kako se broj alternativa povećavao, preciznost izbora naglo je opadala. Sa četverostrukim izborom, ciljni poziv privukao je tek svaku drugu ženku, a kada je opcija bilo osam, samo jedna od četiri donijela je optimalan izbor. Osim što su bile manje precizne, ženke su i oklijevale duže. Dio njih potpuno je odustao od odluke — pri dva poziva gotovo nijedna, ali pri osam poziva skoro svaka peta ženka nije uopšte reagovala.

Buka ne mijenja ishod

Istraživači su zatim ponovili oglede uz dodatnu pozadinsku buku iz zvučnika, simulirajući glasanje čitavog hora mužjaka. Rezultat je bio isti — broj opcija, a ne jačina zvuka, određivao je koliko će se ženke dobro snalaziti. Koautorka studije Jessie Tanner, stručnjakinja za ponašanje životinja na Univerzitetu Tennessee, naglasila je da se sposobnost odabira dosljedno smanjivala s porastom broja poziva, neovisno o tome da li je buka bila prisutna ili ne.

Luke Larter, bihejvioralni ekolog s Univerziteta Brown koji nije bio dio istraživačkog tima, pohvalio je metodologiju studije i istakao da se u dosadašnjoj literaturi o izboru partnera kod žaba rijetko jasno razlikuju efekti buke od efekata prevelikog broja opcija. Dodao je, međutim, da laboratorijski uslovi nikada ne mogu u potpunosti reprodukovati složenost odlučivanja u prirodnom staništu.

Šta to znači za evoluciju vrste

Copeova siva gatalinka obitava u dijelovima SAD-a i Kanade. Riječ je o maloj vrsti koja naraste svega nekoliko centimetara i čija kvrgava koža sivo-zelenkaste boje služi kao kamuflaža na površini kore drveta. Otkriće o preopterećenju izborom moglo bi pomoći u objašnjenju jedne evolucijske zagonetke: ako ženke dosljedno biraju mužjake s dužim pozivima, zašto kratko-pozivni mužjaci nisu nestali iz populacije? Odgovor bi mogao ležati upravo u činjenici da ženke, suočene s mnoštvom opcija, ne uspijevaju uvijek odabrati najboljeg kandidata — što i manje atraktivnim mužjacima ostavlja prostor za reprodukciju.

Julianne Pekny, direktorica za zaštitu i nauku u organizaciji Amphibian and Reptile Conservancy, koja nije učestvovala u istraživanju, ocijenila je da studija donosi vrijedan novi pogled na kognitivne sposobnosti ove vrste.